Jeste li se ikada zapitali koliko truda, rada, strasti i odricanja je uloženo u album koji držite u rukama.? Jeste li se ikada zapitali koliko truda, strasti i odricanja je uložio bend koji upravo svira na stageu, da bi uopće svirao? Industrija zabave svojim blještavilom i obiljem zasljepljuje prosječnog konzumenta. U zatrpanosti ogromnom ponudom i masivnošću izdavačkih kataloga, dostiže se točka zasićenosti. Umjetničko djelo, konkretnije glazbeni album, gubi vrijednost u očima konzumenata. To je direktno posljedica prezasićenosti. U tim okolnostima, svatko ima priliku skinuti s interneta mp3 zapis, “glumiti” glazbenog kritičara na internetskim forumima te se nasilno svrstati u rang s ljudima čije se mišljenje temelji na konkretnom glazbenom znanju, a ne na subjektivnom ukusu.

Ta banalizacija glazbe je potpuno demotivirajuća za jednog kreativca poput Maria Romanića. Mario je osnivač, gitarist i tekstopisac benda Forlorn Legacy. U četrnaest godina postojanja izdali su pregršt demo-a, odvirali niz koncerata, da bi cijeli opus zaokružili 2004. godine izdavanjem albuma „Paths of Insanity“ za hrvatsku izdavačku kuću „Metalsound Records“. Kruna uspjeha bila je europska turneja s velikanima Vital Remains.

Nakon godina izgrađivanja, usviravanja i usavršavanja, nakon izdanog albuma i odrađene turneje, umjesto zadovoljstva, ostao je gorak okus u ustima. Mario kaže: „Morali smo, odnosno htjeli smo prihvatiti bilo što da bismo se maknuli van granica Hrvatske. Malo je tržište. Teško je odnekud krenuti, jer imamo samo entuzijaste…koji se s godinama ipak umore, kao i bendovi. Forlorn Legacy će i dalje postojati, jer pretpostavljam da će to i dalje ljude zanimati.“

Mario trenutno radi na svom novom projektu koji ima nekih stilskih obilježja Forlorn Legacy-ja, ali je aranžerski i tematski orijentiran malo široj publici.

Većina ljudi Božić povezuje s mirom, blagostanjem, ljubavlju, poštenjem, praštanjem i sličnim vrijednostima, koje barem taj jedan dan u godini dobivaju pažnju koju zaslužuju, izvučene iz zanemarenih dijelova ljudskih srdaca. I dok je hladnoća praznila ulice Zagreba, dajući ljudima još veću želju za toplim domom i obiteljskim okružjem, blagdansko raspoloženje obilježeno je i na alternativan način – metal koncertom. On se nije sastojao od pregršt milozvučnih Božićnih pjesama, na ukrašenim trgovima, već se uz žestoke zvuke, glasno zabavljalo na već poznati način svim ljubiteljima raznih metal žanrova.

Klub Kset, ponovno je postao mjesto prepuno tamno odjevenih ljudi željnih zvukova svoje najdraže glazbe. 18. i 23. prosinca, koncerte su održali sljedeći bendovi: Soundbringer, Selcouth, Innergate, The Rite of Retaliation, Throattwister, Moltencore i Drama. Prvi dan koncerta nije prošao u blagdanskom i prijateljskom raspoloženju. Sve je počelo kašnjenjem početka nastupa prvog benda, što je rezultiralo tenzijom i između samih bendova i tehničkog osoblja kluba. To je za posljedicu imalo skraćivanje nastupa zadnjeg benda i loš zvuk cjelokupnog koncerta. Ipak, sudeći prema reakciji publike, svi su se uspjeli dobro zabaviti i zanemariti te probleme. Drugi dan koncerta protekao je glatko. Odličan zvuk, zagrijana atmosfera, izvrsni nastupi bendova i zadovoljna lica fanova. Koncert je imao sve ono što se ljudima željnim dobre zabave treba pružiti.

Iako se nije slavilo u tradicionalnom smislu, nije nedostajalo svih onih navedenih vrijednosti, koje svoj pravi smisao dobiju pokazujući se svakodnevno, tokom cijele godine, a ne samo u nekoliko dana tijekom blagdana.

“Početak u 16:00 h, Ulaznica 40 kn.
Na ulazu rakija gratis!!!”

Tim je riječima organizator festivala, na poznatom internetskom metal forumu, pozvao na prisustvovanje tom događaju. Kada bi se pojam festival semantički preveo na hrvatski jezik, onda bi festival značio: periodičnu kulturnu priredbu u velikom stilu.

Metal Storm Fest bio je događaj u trajanju od jednog dana, odnosno nekoliko sati, održan u klubu United, sastavljen od svirke nekoliko hrvatskih i jednog slovenskog benda: Infernal Tenebra (Melodic Death Metal), the Rite of Retaliation (Death Metal) , the Frost (Black Metal), Nekrist (Black Metal), Somrak (Black Metal), Flamethrower (Heavy Metal) i War-Head (Thrash Metal). Okupilo se 200-tinjak ljudi, a poneki su se čak uputili na višesatni put, kako bi prisustvovali tzv. festivalu. Ono što ih je tamo čekalo, bilo je nešto sasvim drugo. Neuredan i skučen prostor, loša ventilacija, koja je uzrokovala skoro nepodnošljivu zagušljivost te izrazito loš zvuk svih bendova koji su nastupili.

Ono što je pridonijelo težini samog nastupa bila je nemirna i neozbiljna publika, sastavljena pretežno od maloljetnika, zbog kojih je band Flamethrower morao čak zaustaviti svirku usred  jedne pjesme, moleći ljude da se ne penju po monitorima, upozoravaući ih da se radi o vrlo skupoj opremi. Usprkos lošim uvjetima, War-Head je pokazao iznimnu uvježbanost i oduševio svojim nasupom, kao i Infernal Tenebra i the Rite of Retaliation, na čemu ih posebno treba pohvaliti, zbog toga što su na koncert doputovali s festivala Milo željezo, održanog dan prije u Sisku.

Na koncertu su prevladavali black metal bendovi, čije su poznate karakteristike, kao npr. štovanje Sotone, ekscentrična odjeća, pljuvanje krvi (prave svinjske ili lažne scenske) po publici i blijeda šminka na licima, bili u središtu pažnje. U tome je , očekivano, uživala mlađa publika, ponesena brzim ritmom, vrištećim vokalom i samom ideologijom.

U zraku, osim dima cigareta, osjetio se i miris nezadovoljstva, prisutan koliko kod publike toliko i kod članova bendova. Stoga ni ne čudi što je velika grupa ljudi koncerte nekih bendova provela ispred vrata kluba, usprkos hladnoći prosinca.

Prethodnog vikenda, točnije 7.12.2008.,  Beč je pokazao svoju raskoš. Jedan dio se odnosi na paljenje svjetlećih ukrasa, zbog kojih je centar grada odisao spokojnim raspoloženjem nadolazećih blagdana. Ipak, gomilu ljudi koji su u karakterističnoj tamnoj odjeći pristizali pred Arenu, privukao je drugačiji tip događanja. Koncert dva velikana metal glazbe – bendova Opeth i Cynic.

Hladnoća koja je vladala tokom cijelog dana, nije spriječila veliki broj fanova da se i par sati prije koncerta okupe ispred kluba Arena te strpljivo čekaju početak koncerta. Svi su se pokušali zabaviti i zagrijati na svoj način. Neki su pili pivo u obližnjem pubu, drugi su jeli poslastice sa štanda postavljenog u dvorištu kluba, dok su oni malobrojni ipak posegnuli za ilegalnom zabavom i popušili poneki joint. Dim cigarete je pomalo zagušivao zrak i na otvorenom, pošto su svi, svjesni zabrane pušenja u klubu, morali prikupiti dovoljno nikotinskih zaliha da izdrže trosatni koncert.  Jedna od stvari koja se ne može vidjeti na koncertima u Hrvatskoj je poveći broj ljudi u srednjim godinama, koji u majicama voljenih bendova čekaju na hladnoći kako bi odslušali svirku i zabavili se na način kao i oni malo mlađi, a ponekad čak i u većem stilu od njih.

Točno u 20h vrata kluba su se otvorila te se gomila počela slijevati u prostor. Klub je izvanredno složen, a može primiti oko tisuću ljudi. Te noći bio je pun. Velika bina, prostran prostor ispred nje, te tribine; za one koji se ne vole izgubiti u moru energičnih fanova, već izdaleka pogledati koncert na miru. Zanimljivo je to što na tribinama nisam vidjela niti jednog od onih starijih ljudi koji su čekali ispred kluba. Ubrzo nakon što su svi ušli, koncert je počeo.

Stage je prvi zauzeo njemački bend The Ocean. Iako im je glazba malo jednolična i naporna, energija kojom isijavaju uspjela je podići sve prisutne na noge. Nisam mogla ne primijetiti očitu razliku publike u Areni i one na koju sam navikla u Zagrebu. Rijetko se dogodi da se predgrupa podržava u ovolikoj mjeri, koliko je to učinila publika u Beču. Još jedna vrlo pohvalna stvar je ta da je klub bio pun od samog početka, a ne samo kada je svirao bend headliner.

Floridski Cynic, ponovno okupljen 2006. zadivio je sve prisutne, pogotovo one starije koju su s nestrpljenjem i oduševljenjem dočekali njihov drugi album koji je izašao u listopadu ove godine, petnaest godina nakon izdavanja legendarnog debi-albuma “Focus”.

Zvijezda večeri je bio švedski bend Opeth. Od light show-a, performance-a, sviranja, pa sve do frontmanove šaljive komunikacije s publikom, koja je nalikovala na točku stand-up komedije. Kada su završili i napustili stage, publika je uporno pljeskom pokazivala da ne pristaju na kraj. Nakon što su izašli na bis i “otprašili” još tri stvari, koncert je došao do kraja. Upaljena svjetla, vedra lica, blagi šum u ušima, lagani umor i još jedan spektakularni metal događaj koji će svi prisutni pamtiti još dugo.

Već sat vremena uoči koncerta, prostor oko kluba i klupice okolnih parkova, počeli su se puniti ljudima. Kao i obično, skupine ljubitelja metal glazbe, družili su se i grijali uz limenku piva i dobru zafrkanciju, kako bi skratili vrijeme čekanja do početka svirke. Uz prve tonove tonske probe, red ispred ulaza u klub postajao je sve veći te je davao naslutiti da će okolne klupe ostati prazne, a Kset će napuniti skupina ljudi koje veže jedan isti interes – dobro se zabaviti uz omiljenu glazbu.

U 21h, uz zkašnjenje od sat vremena, na stage su se popeli dečki iz thrash metal benda Violate. Već prvim znacima žestokog zvuka, podigli su raspoloženje svih prisutnih i izazvali divljenje, pogotovo onih koji vole dobro poznati zvuk thrash metala, s energičnim riffovima. Zvijezda benda, definitivno je bio karizmatični Dario, koji svojim vrsnim sviranjem gitare i moćnim vokalom, ali i stavom, neodoljivo podsjeća na Roba Flynna, poznatog frontmana benda Machine Head. Ne mogu, a da ne spomenem, kako je prvi bend Flynna  nosio naziv VioLence. Slučajnost ili ne, nije ni bitno. Koncert je zadovoljio očekivanja prisutnih.

Velikogorički bend Avicularia, nastupio je drugi po redu. Zbog vrlo komplicirane glazbe, za koju je teško dobiti dobar zvuk kod live nastupa, neke kritike su bile neizbježne. Sudeći prema napisima na internetskim forumima, mnogi su čuli samo nedefiniranu buku. Ipak, vjerni fanovi koji razumiju i vole njihovu glazbu te su odslušali koncert, imali su samo riječi hvale. Moglo bi se reći kako Avicularia nije materijal za mase, već za malobrojne ljubitelje kvalitetne glazbe prožete neobičnim, ali izvrsno složenim aranžmanima, glasnoćom, ali i profinjenošću starih rockerskih dijelova.

Teško je reći tko je bio zvijezda večeri između dva preostala benda. Inciter – thrash metal bend, dobro znan cijelom zagrebačkom metal svijetu, a i šire, ili Obliterator – bend koji nedostatak sviračkog umijeća nadomješta šaljivim performansom, koji ne može nigdje ostati nezabilježen?

Čim su se na bini pojavili dečki iz Obliteratora, začuo se energični aplauz publike. Netko tko je prvi put čuo i vidio ovu situaciju, zacijelo je očekivao virtuoznu svirku trojice mladića. Ipak, većina je znala da ih očekuje urnebesno zabavan show. Ženska osoba stajala je na stage-u s ostatkom benda te na francuskom jeziku prozborila nekoliko rečenica, za koje je pretpotstavljeno da su značile predstavljanje članova. Potom je polako otkopčala i skinula košulju s bubnjara, koji je potom zauzeo svoje mjesto te je koncert započeo. Bubnjar na bubnjevima, pjevač s mikrofonom u ruci, dok doslovno vrišti svaku stvar na isti način, takozvani “šef” benda koji je cijelu svirku proveo sjedeći na stolici u kutu bine te zvuci folk glazbe puštane na razglas, koja se isprepliće s žestokim zvucima grind core-a. U tim trenutcima preostaje samosmijati se ili prošetati ispred kluba u nadi da će buka ubrzo završiti.

Kraj večeri obilježio je thrash metal bend Inciter, koji posjeduje određen ugled u metal krugovima te ga je i ovaj put opravdao.

Alternativna scena, još jednom je dobila prilikuda se iskaže i usput i zabavi u svom stilu. Malo mjesto Rakarje, pored Velike Gorice, udomilo je na jednu noć ljubitelje punk i metal glazbe. Udruga za promicanje alternativne kulture – Tur bina, organizirala je treći po redu “Rakarje Indor fest”. Koncert je održan u Domu kulture Rakarje. Točno u 20:00 h počela je svirka. Nastupilo je pet demo bendova: Agla (punk), HIK (punk), Avicularia (tehnical death metal), Cimmeria (black metal) i Josip Pešut (instrumental rock).

Većinu večeri vladala je zagrijana atmosfera. Publika se većinom sastojala od lokalnih maloljetnika, što se može pripisati lokaciji, ali i odabiru većine bendova. Punk bendovi su zagrijali atmosferu do usijanja, svojim karakterističnim zvukom buntovništva, posebno je uzbudio mlađu ekipu.

Kako se večer bližila kraju, na stage su se penjali dečki iz velikogoričkog benda Avicularia. Sa zakašnjenjem od sat vremena, u 01:00 h, odjeknuli su prvi tonovi death metala. Možda zbog prosječne dobi publike i kasnih sati, a možda zbog razilaženja u ukusima, dvorana Doma kulture Rakarje, ubrzo je postala prazna. Samo je nekolicina vjernih fanova s oduševljenjem bodrila bend. Usprkos praznoj dvorani, dečki iz Avicularie odradili su koncert dostojanstveno do kraja.

Rakarje Indoor fest nastavlja se u istom prostoru i sljedećeg petka 5.12. te 6.12. i 13.12.2008. Nastupit će još niz demo bendova, koji će dobiti priliku da prezentiraju produkt svojih proba.

“Utočište” koje je zagrebačkoj alternativnoj subkulturi oduzeto zatvaranjem kluba Močvara je vraćeno, samo u malo drugačijem obliku. Udruga JADD, čiji je cilj poduprijeti suradnju i djelovanje inicijativa na nezavisnoj kulturnoj sceni, uzela je stvar u svoje ruke. Staro kino Studio pretvorila je u multimedijalni centar.

14. studenog 2008. u 21h, MMC Studio je započeo s radom. Prvim je tonovima zaživio novi dom zagrebačkih alternativaca. U klub se smjestio drugi po redu festival demo bendova – Minival. Iz velike Tvornice kulture, preselio se u Vlašku 92. Iako manji, prostor savršeno uklopio s događajem te rezultirao boljom akustikom i intimnijim ozračjem. Zbog prošle namjene prostora, kosi je pod postigao izniman efekt. Čak se i iz zadnjih redova pruža izvrstan pogled na stage. Klub je bio umalo pun. Događaj je posjetilo oko 350 ljudi, većinom mladih alternativaca, koji ponovno mogu reći da negdje pripadaju.

Tri mlada benda koja su obilježila prvu večer rada kluba su: Suho Grlo Nos, Orphan Society i već etablirani D.R.T. (Dirty Rotten Tendencies), koji je nastupio kao headliner.

Odlična svirka i ugodan prostor, polučili su izniman uspjeh te digli sve prisutne na noge. Uzbuđenost nije jenjavala niti zadnjim taktovima. Iako su označavali kraj te večeri, nagovještavali su još mnogo događaja u klubu MMC Studio.

Avicularia je bend kojeg mnogi neće razumijeti. Štoviše, većina će ga ljudi okarakterizirati kao beznačajnu buku, popraćenu predrasudama kakve izazivaju bendovi death metal žanra. Ipak, Avicularia je bend, koji je uspio ono što nitko drugi do sada nije i time se izdigao iz mora bendova, koji možda spomenute predrasude i opravdavaju.

Prvi put u Hrvatskoj, vodeća diskografska kuća – Croatia Records, izdat će album jednog death metal benda. Ta vijest možda ne znači puno većini populacije, ali je zato odjeknula i dala nadu cijeloj jednoj subkulturi.

Avicularia ima četiri člana – Krešo (bubanj), Dodo (gitara/vokali), Igor (gitara/vokali) i Sergej (bas gitara). Do današnje postave, prošao je višegodišnji i turbulentan period, barem što se tiče česte izmjene postave. Sve je krenulo vrlo uobičajeno. Krešo je osnovao bend, s još dvojicom prijatelja, tijekom srednje škole. Kao i većina novonastalih bendova, počeli su sa sviranjem obrada pjesama svojih uzora. Ubrzo su se posvetili radu na autorskim stvarima i time se otisnuli prema nečem većem – prema onome gdje su sada, a po svemu sudeći, to je tek početak.

Jedna od ključnih stvari o kojima ovisi uspjeh bilo kojeg benda je prezentacija materijala publici. Dečki iz Avicularie bili su svjesni toga od samog početka. Prvi koncert održali su 2001. godine, još kao cover bend. Uz još nekolicinu manjih koncerata, nastupili su i na festivalu “Milo željezo”, u Sisku, 14.11.2007. To je ujedno bio i njihov najveći koncert do sada.

Originalnost je ono što Aviculariu izdiže iznad ostalih. Progressive rock solaže, ukomponirane u brutalne tehničke riffove, daju jedan poseban osjećaj, a sve je dodatno zao0kruženo “growl” vokalima, karakterističan za ovaj žanr.

Dečki naglašavaju kako stvari nastaju spontano. Pjesme nemaju šablonu. Sve počinje idejom koja se oblikuje, dok svi članovi ne budu zadovoljni. Tekstovi se baziraju na osobnom proživljavanju svevremenskih dubokih pitanja i odišu iskrenošću i otvorenošću. Svi sudjeluju u stvaranju glazbe i nije definirano tko je zaslužan za koji dio.

Cijeli taj put nije bio uzaludan. Trud i originalnost prepoznala je i diskografska kuća Croatia Records. 31.1.2008., bend je ušao u studio Croatia Records-a snimiti bubnjeve i gitare. U suradnji s producentom Igorom Malečićem, produkcija i mastering albuma je napravljen u studiju Soundcage.

Avicularia – bend koji je ime dobio prema pauku; bend koji posjeduje sve opno što većina ljudi izbjegava – glasnoća, brzina, “nervozne” dionice ritam sekcije, brutalni riffovi, prodirući vokali – jest bend koji je korak od ostvarenja svog sna. Kvalitetu, koja se očituje svakim tonom, svakom minutom albuma, prepoznat će svi koji im daju priliku.

U ovom članku ću se osvrnuti na relativno nov način produkcije nosača zvuka. U prošlim desetljećima albumi su se snimali u profesionalnim tonskim studijima. To je bio dugotrajan i skup proces, koji je uključivao angažman vrhunskih profesionalaca i mnogo skupe ezoterične audio opreme. Napretkom računalne tehnologije, cijeli studio je preseljen na virtualnu platformu, što je uvelike pojeftinilo tehnologiju obrade zvučnih zapisa, ali najbitnija komponenta je još uvijek čovjek – profesionalac uvježbanog sluha i visokog stupnja tehničke izobrazbe. Nekada su bila potrebna barem dvojica specijaliziranih stručnjaka: ton majstor i produent. Ton-majstor je osoba koja posjeduje tehnička znanja i vještine baratanja opremom i oblikovanja zvučnih zapisa, dok je producent osoba sa širokom gnlazbenom naobrazbom (ili pak usko specijaliziran za određeni žanr) i talentom potrebnim za zaokruživanje cjelog projekta u skladnu cjelinu. Budući da je migracija studija u virtualnu domenu bila motivirana prvenstveno ekonomičnošću, tako su se i ton-majstor i producent objedinili u jednu osobu.

Tehnologija je omogućila da se cijeli studio komprimira u kompaktnu radnu stanicu baziranu na osobnom računalu. Dostupnost znanja je omogućila mnogo širem spektru ljudi da zakorači u glazbenu produkciju, ali još uvijek je ostala zadnja prepreka – prostor. Bez obzira koliko studio bio kompaktan, glazbenici su još uvijek morali biti fizički prisutni da bi snimili sve instrumentalne i vokalne dionice. Kao posljednja stanica u evoluciji cijelog procesa uključio se internet i omogućio dislokaciju procesa snimanja

Jedan od prvih studija u Hrvatskoj, koji se bazira na gore spomenutim tehnologijama je Meisterwerk, online studio projekt iskusnog profesionalca Igora Malečića, koji kaže: „Kao što je u globalnoj ekonomiji trend eliminirati posrednike, dakle oglašavanje, transport, skladištenje i distribuciju, tako je i u audio produkciji cilj bio eliminirati najveću zapreku i opterećenje budžeta svakog benda: fizičku udaljenost. Internet nam je omogućio suradnju na daljinu, praktički iz komfora vlastite dnevne sobe. Na taj način, glazbenici ograničenog budžeta, mogu svoja sredstva fokusirati na samu glazbu, a ne na troškove transporta i smještaja. Svo savjetovanje, probne snimke i probni miksevi se razmjenjuju preko servera, a proces je dvosmjeran i omogućava direktnu komunikaciju glazbenika i producenta.“